Vidi ćune, prava pionirska.
Htjeli, ne htjeli, mora vam upasti u oko. Možda ne danas ili sutra, ali će uskoro, dok budete nehajno šetali ili u žurbi krišom, iza kakvog ćoška, navlačili štrample koje baš, eto, hoće da se srozaju i uvrću dok u suknji u zimskim uslovima želite da budete dama, upašće vam piša nečijeg djetata u oko. Situacija u kojoj čovjek ne zna da li da gleda, pa bude latentni pedofil oliti teta Đana, ili da samo nonšalantno preskoči preko barice koja je netom ostala za nečijim potomkom. A dešava se.
Toliko da vremenska odrednica s početka priče najčešće spadne na danas ili sutra. Tokom kojih ćete naići na dijete koje u pratnji starije osobe olakšava mjehur na javnom mjestu, tu korak od vas, na trotoaru, zapišavajući zgradu, vašu nogu, gradske leje, sebe.
Image may be NSFW.
Clik here to view.
Neki će reći da je to sasvim ok i da djeca ne mogu kontrolisati mnogo toga kao mi odrasli. Između ostalog, silu za piškenjem koja Boga ne moli.
“Djeca koja zadržavaju mokrenje često i na duže vrijeme kasnije imaju problema s mokrenjem u krevet, češće im se događaju ‘nezgode’ i preko dana te su izloženija raznim infekcijama urinarnog trakta”, navodi Steve Hodges, profesor urologije u “Wake Forest Baptist Medical” centru.
Isto tako, najmlađima je najčešće nepoznanica tzv. stidljivi mokraćni mjehur, poremećaj koji dovede do toga da se mišići zaduženi za kontrolu uriniranja automatski stežu i nemoguće je mokriti sve dok onaj ko pati od njega vjeruje da je neko u blizini. Ipak, ako obavite mali test, pa kažete djetetu da mora malo izdržati, dok ne nađete prikladno mjesto za obavljanje nužde, većina će ih u tome i uspjeti. Osim izrazito male djece, al zbog takve su i izmišljenje pelene. Ili tuta.
Image may be NSFW.
Clik here to view.
Jedne mame kažu kako je to sasvim prirodno, druge su zgrožene. Upratila sam da da ih možemo podijeliti i na kategorije onih koje najčešće nose patike i druge grupe na štiklama. Mada, sjećam se i da je u tim kategorijama piškenje poprilično drugačije. Dok sam još ja u nekom perfektu posjećivala mjesta gdje se uhvati kolona pa čekaš u redu za čučavac, ove u patikama čuješ, a ove u štiklama tamo valjda – puderišu nos. E sad, kad im je malo stomak u međuvremenu porastao, stil prenose na svoju djecu.
I mahom su potonje istrenirale djecu da stisnu. Sad, ne znam imal to veze s bolovima kad u štikli dvanaestici treba da se sagneš i pridržiš djetetu pišu. Ovima u patikama to dođe kao još jedna, usputna sportska aktivnost, valjda. Pokazuju to i primjeri baka, koje ne nose potpetice, a i ne mogu baš sa trogodišnjakom u rukama potrčati do prve kafane. Muškarci to sve nekako lakše, jer je i njima lakše.
Image may be NSFW.
Clik here to view.
Uglavnom, maloljetničko obilježavanje teritorije je danas opšteprisutna pojava, da ne kažem devijacija. Al danas je donekle i imanje djece postalo poput držanja kućnih ljubimaca, da ga prošetaš i pokažeš komšijama i da ima neko da šeni od sreće kad se vratiš kući.
Mada, postoje izuzeci, i izuzeci. Ni ova priča nije univerzalna, kao što ni svako dijete nije isto. Pa ni majke, bake i svi oni koji u štiklama ili patikama spuštaju djeci gaće da uriniraju gdje god ih stisne. Zajednička im je samo ta slika. Koja je danas, u doba liberalizma i demokratije, dozvoljena jer poštujemo svačija prava. Al se zato popiškimo na mnoge nam obaveze, poput one da promislimo da je dijete mali čovjek kojeg oblikujemo u budućeg odgovornog člana društva, ovog ili nekog tamo. A tamo negdje će možda i da ga kazne ako zapiša lokalne ruže.
Volite djecu i pomozite im da izrastu u dobre ljude. I nikad nije previše rano da usvajaju dobre navike. Jer, nema kasnije šali se teta Đana.
